Kritika tradicionalne astrologije [Arhiva] - Astrologija za pocetnike - Astrology For Beginners

PDA

View Full Version : Kritika tradicionalne astrologije


Gnomo
18-04-2018, 13:29
Kritika tradicionalne astrologije:

"Astrološki dijalozi" watch (https://dreckwatch.blogspot.de/)

Gnomo
23-01-2019, 12:28
Šta su to elementi?
Elementi su takoreći "eterične" izvedenice agregatnih stanja. Pod eteričnim ne mislim ništa teozofsko ili okultno. Kad se npr. jedan čovjek opisuje metaforom “hladan” onda se kvaliteta jedne taktilne senzacije "prenosi", ili prepoznaje se u karakternim osobinama. Taj medij u kojem čulna iskustva prepoznaju duševna je isti onaj koji koristi astrologija. U tom “eteru” se oslikavaju čulne stvari i slijede istu logiku. Već smo vidjeli da se fenomenologijom penisa i vagine pronalaze njihovi pandami u duševnoj zoni. Svakodnevne i poteske metafore se masovno služe ovim medijem i zato je moguće uraditi jednu metaforologiju u kojoj se pokazuje izvjesna skupljenost metafora oko astroloških smislenih jednica. Oni koji znaju šta je to "konceptualna metafora", znaju i da metafore nisu samo stilski prenos smisla, nego da pojedinačne metafore funkcioniraju sređeno, grupno, u izvjesnom snopu koji u stvari odaje pokušaj konceptualizacije svjeta. Metaforični prenos je uvijek prenos jednostavnog, banalnog iskustva na kompleksno, gdje onda prvo strukturira drugo. Ta jednostavna iskustva koja su uzor kompleksnim su uglavnom fizička, tjelesna ili čulna. Čulnost je takoreći kongitivni instrument za sređivanje nadčulnog. Brojne konceptualne metafore su fizičke i kao takve upravo u blizini fenomenologije agregatnih stanja. Tako ćaskanje o našim rafiniranim karakterološkim opažanjima može zvučati kao da se radi o gradilištu - kruti, čvrsti, tvrdi, hladni, grubi, tupi, veliki, široki, daleki, visoki, napeti, fleksibilni, konfuzni, stabilni, sjajni, brilijantni, zračeći, mračni, sabrani sl. ljudi. Važno je napomenuti da kad jedno iskustvo X traži da bude imenovano, onda ono ne nalazi ime proizvoljno, već ono koje se odnosi na iskustvo u analognoj vezi. Ono što je u ovome vrijedno svake pažnje je činjenica da su ta imenovanja odnosno prepoznavanja infantilna, primitivna, čak i animalna, pošto ih djelimo i sa jednim djelom faune. Npr. kad je nešto posebno značajno, sveto, od izuzetne važnosti, onda to naše duboko pozicionirano, animalno jastvo vidi kao veliko, teško ili zračeće, što se može iščitati ne samo iz starih, utabanih, duboko u jeziku utkanih metafora nego i iz ikonologije primitivnije umjetnosti. Ili kad se vrijeme metaforički konceptualizira kao objekt u pokretu. Kao što sam već ranije napisao, Astrologija ne apelira na neki viši instrumentarij u čovjeku, na rafinirani spirit, božansku intuiciju, ili natašin racio - nego na životinju u čovjeku!

"Astrološki dijalozi" watch: Kuća = Zodijački znak? 2. Dio (https://dreckwatch.blogspot.com/2018/04/kuca-zodijacki-znak-2-dio.html)

Gnomo
21-03-2019, 18:01
Kad tradicionalisti pokušavaju analogijama demonstrirati "svoj" model, uvijek imamo u konačnici samo zjapeću prazninu, prepariranu ideologijom. Tri ipo nategnute analogije hoće da budu sasvim dostatne, dok ostalo čami u mraku. Uvijek je to ko fol samo demonstrativna skica, daljnje analogije adept treba sam osvjetliti. Prof. Karalić-Koprivica to izvodi sa trona, svetom deduktivno-racionalističkom metodom, dogma kao polazište, i što se ovdje neda uglaviti ne vrijedi ništa. Dakle potvrda modela se izvodi uvijek samo ofrlja, sa par slučajnih podudarnosti, koje možemo naći kod svakog proizvoljnog modela ako ga polegnemo preko stvarnosti. Toga naravno nije lišena ni moderna astrologija, ali tradicionalna je armirano-betonska, nemoš je ni zagrebat a kamoli savit. Istraživanja tradicionalista se sastoje samo u egzegezi starih spisa i tetovaži njihova sadrzaja u mozak, dok je stvarno istraživanje simbola najcrnja hereza, jer to podrazumjeva tražiti bez očekivanja, što god da se pokaže. Inicijati u TA moraju hermetičku intuiciju uvida u analogno i hermeneutiku života ostaviti pred vratima hrama, dakle sve ono čemu Astrologija može zahvaliti za svoje postojanje. Osnovni razlog za takav dogmatizam kod legendarne trojke sa "Astroloških dijaloga" je očigledan, naime u njihovom, da ga tako nazovem, regresivnom mentalitetu "buvlje pijace" - u gardu slijepog odbijanja svega što je friško nastalo, svega što miriše na fabriku, fino i popeglano, građansko, što još nije navatalo patinu vremena, što često nalazimo kod proleterstva i seljaštva; i s druge strane nekritičko štovanje opskurnih historijskih fragmenata, divljenje prema imaginiranim mudracima sa dugim bradama i njihovoj tobožnjoj "filozofiji pe(r)ennis". I kad se uz to složi i faktička masa gluposti i tupavila koja se može zateći na medijalnim prostorima moderne astrologije, onda je jasno zašto su ovo troje definitivno zakopani u dogmatskim rovovima - do te mjere da doslovno sve što su stari napisali uzimaju afirmativno, dopuštaju čak i proturiječnosti njihovih tehnika ili sistema, piju i ubuđala vina, samo nek su stara.


Iako je porijeklo Zodijaka kalendarsko, ono što zodijačke znakove i zodijačke simbole suštinski određuje su planete, tj. njihova gusta utkanost u zodijak - i to isključivo po domicilnom redu. Zodijak je dakle po svojim sadržajima statični sistem polarnosti i ne interesiraju ga botanički i astronomski ciklusi. Ta modernistička formula koja glasi otprilike Znak = Planet je u stvari otkriće jedne dublje strukture Zodijaka - svake hvale vrijedno! Ako to nije kolektivna intuicija nego ostvarenje pojedinca, onda je očigledno netko među tim opskurnim teozofima ili sl. utemeljiteljima modernog Zodijaka genijalac sa vrhunskim nadahnućem. Ono što je u ovome bitno: ravnodnevnice i solsticiji nisu međe podjele Zodijaka na polovine, kvadrante ili sl., nego odlučujuće linije njegove podjele izgledaju ovako:



https://2.bp.blogspot.com/-HZTPN2G__ow/XJEdFywvuaI/AAAAAAAAAZo/0xl8x1zATbgQIjlimv8Y6mUTixeak92AgCLcBGAs/s320/PodjelaZodijaka.jpg



Znači, kao prvo, horizontalna podjela Zodijaka po unutarnjim (donjim) i vanjskim (gornjim) domicilnim planetama. Tako su zodijački znakovi ispod horizontalne linije unutarnji znakovi, dok su vanjski oni iznad. Te karakteristike definiraju Planete po njihovim unutra i izvana. Unutra i izvana planeta se definira geocentričnim redom planeta (po brzini) ili još bolje u duhu aristotelovih sfera, u odnosu na sunce i našu poziciju ispod sfera, znači s ove i s one strane sunčeve sfere, kao na slijedećoj slici:



https://4.bp.blogspot.com/-QX13Nsb3BSk/XJamaTvvd9I/AAAAAAAAAaA/LhkLQisDtT0mRFtF_R53VNIExoek1SfRQCLcBGAs/s1600/Sferologija.jpg




Zvuči kao isprazno imenovanje, ali izraz "vanjski" i "unutarnji" za planete i posljedično za znakove je njihov stvarni opisni atribut, u smislu da su suštinski u vezi sa vani odnosno unutra fenomena. Znači, poza zodijaka kao na prvoj slici je određujuća za smisao znakova, po mjeri aristotelove nebeske sferologija (izuzev Sunca) rasprostrte preko Zodijaka. Ali onda su u duhu te "sferološke" odredbe Zodijaka znakovi ne samo sučtinski vanjski ("centrifugalni"), nego gornji, daleki, hladni; i ne samo "unutarnji" ("centripentalni") nego i donji, bliski, topli. Oni se mogu i tako postaviti, da su vanjski poslagani sa vanjske strane i unutarnji sa unutarnje strane kruga Zodijaka:



https://4.bp.blogspot.com/-yY5P_KM2i38/XJdVzh2K8pI/AAAAAAAAAaM/cw9559hKtdMCHC8LifPo_m5s9sX4yDidACLcBGAs/s400/UnutarnjoVanjsko.jpg



Gornji sadrže u sebi jednu centrifugalnu i donji centripetalnu tendencu. U jednom od prethodećih poglavlja ovog bloga sam ovu "centrifugalnost" i "centripentalnost" jasno demonstrirao na kardinalnom križu, gdje su gornji kardinalni znakovi Ovan i Jarac istureni i falusoidni, dok su donji kardinalni znakovi Rak i Vaga uvučeni ili vaginoliki. Kako je moguće da nešto tako infantilno ima smisla? Moguće je zato što je kompletna Astrologija jedan infantilni ili arhajski konstrukt, ona apelira na naše atavističko jastvo. Svi ti atributi se glatko uklapaju i u konceptualno-metaforičke modele (Vidi Lakoff & Johnson: "Metafore koje život znače"), tim prije što metafore koje su utkane u svakodnevni jezik imaju izvorište u jednom primitivnom sloju čovjeka i samoj njegovoj tjelesnosti. Whata fuck, zašto sad metafore? RACIO=GORE, OSJEĆAJ=DOLJE, GLAVA=HLADNO, SRCE=TOPLO, INTIMNO=BLIZU itd. su par primjera koncepualnih metafora, kojima je inače svrha konceptualiziranje nepoznatog ili neuhvatljivog sa poznatim i jasnim. Metafore iz jednostavnog razloga što su one samo jezični izdanci analognog (= hermetičkog) mišljenja.

Za predočenje smisla ovog sistema uzmimo moj sporni primjer opisa Raka sa "Astroloskih dijaloga" kao stanovnika rupa (plodnih kotlina) vs Jarca kao stanovnika planinskih vrhova iz čega proishode polarnosti toplo vs hladno, unutra vs napolju, dolje vs gore, blizu vs daleko, dakle sve ovo što sam tu naveo. Gdje se bolje pokazuje smisao zodijačkih simbola nego ovdje - Rak stanovnik rupa i Jarac stanovnik Vrhova. Kad smo već kod Raka da iskoristim priliku i na ovom mjestu demonstriram jalovost tradicionalne astrologije time što ću navesti jednu opaku glupost koju je na jednom mjestu napisala prof. Karalić-Koprivica: kao, zbog njegovih mjena je Mjesec planet vagabundstva ili "vječitih promjena", pa onda još kao podporu citira i Branka Ćopića. Mjesec je upravo suprotno! Kako je Mjesec planet onog iznutra par excellence, dakle rupa, znaci i ženskog grotla - uterusa, koji je, gle čuda, sjedište menstrualnih ciklusa žene skoro egzaktno sinhroniziranih sa mjesečevim mjenama (zbog čega se menstruacija zove mjesečnica) - mjesečev čovjek ili Rak traži i ponekad nalazi ultimativnu rupu kao kućište, znači suprotno od vagabundstva, život mu dođe kao ublažavanje štete izgona iz uteralnog raja kompenzacijama istog - ustoličenje, udomaćenje, ugnježđenje, koje se bilda opet ciklusima kao čto su rituali i običaji. Taj izgon iz rajskog parazitizma nije sublimiran samo domom ili domovinom, nego čovjek Rak refleksno "vari" svoju blisku okolinu, rastače je (Element Voda) i internalizira golom asocijacijom dodira, čime vanjsko čini unutarnjim, hladno toplim, tvrdo mekim itd. po mogućnosti do one dremljive mjere gdje se svjesnost (svjetlost) svede na nulu. Znači, Mjesec nije u vezi sa vagabundstvom zbog svojih mjena, nego su njegove mjene mjene uterusa i plodnih kotlina, i svi ciklusi i periode koji idu uz to. Sama Zemlja koja u svojoj utrobi nosi ovum, sjemenje i jaja, i koja u sebi čuva ruine, sjećanja čovječanstva, je u znaku Mjeseca. Iz svega ovoga bi trebalo biti naslutljivo i da je Rak (Mjesec) sušti početak života i Jarac (Saturn) njegov kraj, ali Rak ne samo uteralni život, nego i vrijeme u gnjezdu, njedrima, na sisi; dok je Jarac ne samo smrt, nego i njena uvertira, pocetak kraja, uvenulo, dehidrirano, žilavo, okorjelo, ukrućeno (Element Zemlja) starosti. Kako su simboli višedimenzionalni, nekad se i polarni simboli nalaze na istom mjestu: rekosmo da Jarac označava klaustrofobični tik izlaska napolje, moment prelaska iznutra ka vani, znači i čin rođenja ili izlaska iz jajeta, proboj ljuske i prekid pupčane vrste - napuštanje mračnog, toplog, mekog, difuznog, tekućeg, unutarnjeg i brutalni pad u jedan vanjski, tvrdi, jasni, osvjetljeni svjet koji iziskuje napore svjesnosti.

Saturn, s druge strane, kao planet ruba, kraja, krajnje granice ili periferije definira kod Vodenjaka njegovu perifernost ili poziciju ex-centra, na rubu ili jos bolje izvan centralnog sistema; dok je kod klaustrofobičnog Jarca ta završnica (planinski) vrh, kao ultimativna pozicija ospoljenosti ili biti-napolju, i onda ospoljiti gdje god stigne, opredmetiti, objektivirati, sve učiniti vanjskim i dalekim. Sunce i Mjesec su nasuprot perifernom Saturnu dva planeta središnjice, prvi dnevne, drugi noćne, znam zvuči zbrkano i nategnuto, ali to je jedna zamorna priča i zato ću je za sada ostaviti nedirnutom.

Suština planeta Jupitera se moze sumirati u samo jednoj rječi - Veliko. Suština Merkura je najbolje obuhvaćena rječju - Malo. Ali zato što je Jupiter Veliko, on je i Gore. Jer kao Veliko, Jupiter obuhvaća sve generalije, koje su uvjek GORE. Obrazovani sloj ljudi, vlasti, uprava su GORE. Zatim su opći pojmovi GORE i konkretnosti DOLJE, jer se za dedukcije kaže da su izvođenje ODOZGO na DOLJE, dok su indukcije i empirija uopće izvođenje ODOZDO na GORE i označava ih Merkur. Za fakte se kaže i da PRIZEMLJUJU. Gustav Fechner je svoju estetiku nazvao "ODOZDO na GORE", da bi se oštro ograničio od Hegelove idealističke estetike - ja bi je nazvao merkurovskom. Na engleskom jeziku se put od nadređenog, općeg, od apstrakcije prema podređenom, specijalnom, pojedinačnom zove TOP-DOWN proces, dok se obrnuto zove BOTTOM-UP. Za demokratiju se kaže da je BOTTOM UP vlast, konstituirana od demosa na gore itd. Ta dva izraza TOP-DOWN i BOTTOM UP se u ovom duhu primjenjuju osim toga u informatici, managmentu, ekologiji, konstrunkciji, marketingu, investmentu, osmišljavanju prostora itd. i uvjek su to jupiterovski vs merkurovski principi. Jupiter kao Veliko, Veliko kao prvotno, sve Malo se izvodi iz Velikog, Merkur kao Malo, Malo kao prvotno, sve Veliko se izvodi iz Malog. Usput, zanimljivo je da je, astronomski uzeto, Jupiter najveći i Merkur najmanji planet sunčevog sustava. Osim toga, Jupiter sadrži moment daljine ili udaljenosti: da bi se Veliko pokazalo, potrebna je distanca, koja na koncu apstrahira malo u makro forme. Ako ova dva principa - Jupitera i Merkura - sagledamo u kontekstu fenomenologije agregatnih stanja, onda je moguće pojmiti i s druge strane zašto su domicili Jupitera u vodenom i vatrenom znaku, i domicili Merkura u zračnom i zemljanom. Ta sintetička snaga Jupitera se može odnositi samo na Vatru i Vodu, kao i analitička Merkura na Zrak i Zemlju! Tako je i sa svim zodijačkim znakovima, odnoso sa svim relacijama planeta i elemenata - planete imaju elementarnu prirodu, ali svaki samo po dva.



Drugo je vertikalna podjela odnosno sinteza znakova po dualnim domicilima planeta. Svaki planet, ako izuzmemo luminare, ima svoju dvojnu prirodu, i to elementarnu. To je upravo to što sačinjava zodijačke znakove, elementarna farba planeta. Kasnije ću to detaljno demonstrirati primjerom tržišta = Merkur i njegove zemaljsko-zračne dvojnosti.

Sa ovakvim pristupom zodijačkim znakovima i simbolima nam se nudi kiša analogija i grandiozan red, o čemu ću pisati kasnije, i ne ova ružna tundra kakva je demonstrirana u startu ovog teksta.